Aterosklerotska kardiovaskularna bolest kod pacijenata sa tipom 2 šećerne bolesti

Šećerna bolest (diabetes mellitus [DM]) je stanje hronično povišenog nivoa glukoze u krvi koje dovodi do nastanka hroničnih komplikacija na različitim organima, čime se značajno smanjuje kvalitet života, kao i životni vijek pacijenata sa DM. Kroz navedeno, DM predstavlja veliki zdravstveni i socio-ekonomski problem svakog društva.

Prema podacima Instituta za Javno zdravlje Crne Gore, prevalencija DM u populaciji odraslih u Crnoj Gori prelazi 11%, tj. svaka deveta odrasla osoba ima dijabetes. Takođe je bitno istaći da zbog prirode šećerne bolesti nije dijagnostikovano između 30% i 40% oboljelih. Trenutno se procjenjuje da u Crnoj Gori preko 50 000 osoba ima dijabetes, ali potvrđenu dijagnozu ima samo oko 30 000 odraslih građana. Oko 98% oboljelih su odrasle osobe, starije od 20 godina, i oko 90-95% oboljelih odraslih osoba u Crnoj Gori boluje od tipa 2 DM (T2DM).

Pacijenti sa neadekvatno liječenom šećernom bolešću razvijaju komplikacije. Komplikacije po svom toku mogu biti akutne (u jako kratkom vremenskom periodu mogu ugroziti život pacijenata) i hronične, čiji se rizik povećava u funkciji trajanja povišenih nivoa glukoze u krvi. Hronične komplikacije obično postaju vidljive u drugoj deceniji trajanja bolesti i mogu se manifestovati kroz postepeni gubitak: vida (dijabetesna retinopatija), bubrežne funkcije (dijabetesna nefropatija) i oštećenja nerava (dijabetesna polineuropatija). Osim gore navedenih u teške i veoma česte hronične makrovaskularne komplikacije spadaju i kardiovaskularne (KV) komplikacije.

Kardiovaskularne bolesti (KVB) su najčešće hronične komplikacije kod pacijenata sa DM, i iako svi dijabetičari imaju povećanu šansu da obole od KVB, ugroženiji su pacijenti koji imaju T2DM. Procjenjuje se da jedna trećina osoba sa T2DM ima potvrđenu KVB, a dodatno sličan procenat otpada na aterosklerotsku KVB (ASKVB). Mnogo značajnije, pacijenti sa T2DM imaju veću vjerovatnoću da dožive aterosklerotski događaj, u poređenju sa onim koji nemaju šećernu bolest, i ovi događaji će se vjerovatno desiti ranije u životu dijabetičara i biće težeg kliničkog toka.

Pozadinu ASKVB čini proces ateroskleroze, koji podrazumijeva nagomilavanje lipida u arterijskim krvnim sudovima. Holesterolski plakovi u arterijama dijabetičara izrazito brzo napreduju i vremenom vode razvoju aterosklerotskih KV događaja, tj. srčanog udara (ukoliko se radi o koronarnim arterijama), moždanog udara (ukoliko se radi o arterijama mozga) ili akutne ishemije ekstremiteta (ukoliko se radi o perifernim arterijama), što je u direktnoj vezi sa povišenim morbiditetom, mortalitetom, kao i izrazitim korištenjem/trošenjem resursa zdravstvene zaštite.

Uzimajući sve gore navedeno u obzir, jedan od glavnih ciljeva u borbi protiv šećerne bolesti, u eri njene pandemije, je prevencija KV komplikacija, sa posebnim fokusom na aterosklerotske KV događaje. Osnov liječenja T2DM se sastoji najčešće od mjera higijensko dijetetskog režima, zasnovanih na zdravim stilovima ishrane i fizičkoj aktivnosti, kao i korištenju neinsulinskih i insulinskih terapijskih opcija.

Međutim, u eri savremenih lijekova, sve važeće kliničke smjernice za liječenje T2DM i KVB preporučuju obavezno korištenje lijekova za koje je dokazano da imaju jasne KV benefite u prevenciji ASKVB kod pacijenata sa T2DM, koji su već imali aterosklerotski KV događaj ili su u visokom KV riziku. Ovdje se prije svega misli na agoniste receptora glukagonu sličnog peptida-1 (“glucagon-like peptide 1 receptor agonists” [GLP-1 RAs]) (npr. liraglutid, semaglutid ili dulaglutid) i inhibitore natrijum-glukoza kotransportera 2 (“sodium-glucose co-transporter 2 inhibitors” [SGLT2is]) (npr. empagliflozin ili kanagloflozin).

Kardioprotekcija, posebno u smislu prevencije ASKVB, je jedan od prioritetnih ciljeva u liječenju pacijenata sa T2DM. Obzirom da lijekovi iz grupe GLP-1 RAs imaju dokazane benefite u prevenciji ASKVB u studijama KV ishoda, posebno među pacijentima sa postojećom ASKVB, bitno je da budu osnova terapijskog algoritma kod ove grupe pacijenata.

Podržano od strane Novo Nordiska.

References:

Janez A, Muzurovic E, Bogdanski P, et al. Modern Management of Cardiometabolic Continuum: From Overweight/Obesity to Prediabetes/Type 2 Diabetes Mellitus. Recommendations from the Eastern and Southern Europe Diabetes and Obesity Expert Group. Diabetes Ther. 2024;15(9):1865-1892. doi: 10.1007/s13300-024-01615-5.
Muzurović EM, Volčanšek Š, Tomšić KZ, et al. Glucagon-Like Peptide-1 Receptor Agonists and Dual Glucose-Dependent Insulinotropic Polypeptide/Glucagon-Like Peptide-1 Receptor Agonists in the Treatment of Obesity/Metabolic Syndrome, Prediabetes/Diabetes and Non-Alcoholic Fatty Liver Disease-Current Evidence. J Cardiovasc Pharmacol Ther. 2022;27:10742484221146371. doi: 10.1177/10742484221146371.
Janez A, Muzurovic E, Stoian AP, et al. Translating results from the cardiovascular outcomes trials with glucagon-like peptide-1 receptor agonists into clinical practice: Recommendations from a Eastern and Southern Europe diabetes expert group. Int J Cardiol. 2022;365:8-18. doi: 10.1016/j.ijcard.2022.07.017.
American Diabetes Association Professional Practice Committee. 9. Pharmacologic Approaches to Glycemic Treatment: Standards of Care in Diabetes-2024. Diabetes Care. 2024 Jan 1;47(Suppl 1):S158-S178. doi: 10.2337/dc24-S009

Emir Muzurović, internista endokrinolog

Klinički centar Crne Gore